PLACA, ili uvriježeno STRADUN, omiljeno dubrovačko šetalište i okupljalište, mjesto svih velikih pučkih svečanosti i procesija, središnja je dubrovačka ulica koja još od kraja XI. stoljeća vjerno otkucava bilo gradskog života. Ova najkraća komunikacija između zapadnih i istočnih gradskih vrata dijeli staru gradsku jezgru na sjeverni i južni dio. Današnji njen izgled iz vremena je nakon velikog potresa 1667. godine, kada su raznolike i slikovite palače na staroj Placi zamijenjene ujednačenim pročeljima u jednostavnom i klasičnom baroknom slogu, uglavnom po zamisli rimskog inženjera Giulija Cerutija. Ritam cjeline pojačan je nizom dućana s “vratima na koljeno” u prizemlju svake zgrade.

VELIKA ONOFRIJEVA ČESMA nalazi se na zapadnom kraju Straduna, na malenom trgu uz Vrata od Pila. Izgradio ju je 1438. godine napuljski arhitekt Onofrio de la Cava koji je u Dubrovnik doveo izvorsku vodu s 12 km udaljenog izvora u Rijeci dubrovačkoj. Velika Onofrijeva česma šesnaestorostrani je bazen iz kojeg se diže središnji volumen na uglovima ukrašen sa šesnaest stupića. Na sredini svakog dijela nalaze se reljefni maskeroni kroz čija usta i danas teće pitka voda. Među kiparima koji su radili skulptorske radove na fontani ističe se Pietro di Martino iz Milana. Velika Onofrijeva česma teško je oštećena u potresu iz 1667. godine. Tada je nestao njen bogati skulptorski ukras i izgrađena velika kupola od opeke.

MALA ONOFRIJEVA ČESMA, važan spomenik likovne kulture u Dubrovniku, nalazi se na istočnom kraju Straduna, na središnjem gradskom TRGU LUŽI gdje su svoje mjesto našli i crkva sv. Vlaha, Orlandov stup, palača Velikog vijeća, zgrada Glavne straže, Gradski zvonik, zvonara Luža i palača Sponza. Uz Veliku Onofrijevu česmu koja je služila i kao vodospremnik, Mala Onofijeva česma druga je javna česma koju je postavio projektant dubrovačkog vodovoda Onofrio de la Cava, a trebala je opsluživati vodom ondašnju tržnicu na Luži. Skulptorski ju je od 1440.-1441. godine obradio Pietro di Martino iz Milana, a likovno najkvalitetniji dio česme su reljefi golih dječaka koji drže različite posude i mješine za vodu izrađeni na pločama bazena.

ORLANDOV STUP postavljen je 1418. godine u sredini trga Luže. Stup ukrašen likom legendarnog srednjovjekovnog viteza Orlanda (Rolanda) izradio je u gotičkom stilu kipar Bonino iz Milana uz pomoć domaćih majstora. Na stupu se od njegova postavljanja pa sve do pada 1808. godine vijorila bijela zastava slobodne Dubrovačke Republike s likom njezina zaštitnika, sv. Vlaha. Zanimljivo je da je duljina lakta na Orlandovoj desnoj ruci uzeta kao mjera za dužinu, tzv. “dubrovački lakat”, koja iznosi 51,2 cm. Od osnutka Dubrovačkih ljetnih igara, velikog kazališnog i glazbenog festivala koji se u Dubrovniku bez prestanka održava od 1950. godine, na Orlandovom se stupu za vrijeme trajanja festivala, od 10. srpnja do 25. kolovoza, vijori festivalska zastava sa simboličkim natpisom “Libertas”.

GRADSKI ZVONIK sa satom visok 31 metar izgrađen je 1444. godine. Izgradili su ga domaći majstori, a uz Minčetu i Orlandov stup jedan je od simbola slobodnog grada-države. Glasoviti ljevač Ivan Rabljanin 1509. izlio je zvono o koje Maro i Baro, poznati dubrovački brončani “zelenci”, udarcima bata otkucavaju sate.

LUŽA, stara zvonara, nalazi se u prostoru između Gradskog zvonika i palače Sponza. Izgrađena je 1463. godine, a temeljito je obnovljena 1952. godine. Zvon njenih zvona označavao je saziv Vijeća te uzbunu od požara i drugih opasnosti. Pod Lužom se nalaze Vrata carinarnice, unutrašnja gradska vrata izgrađena u gotičkom stilu.
PALAČA SPONZA, smještena s lijeve strane trga, neposredno uz Lužu, građena od 1516. do 1524. godine, jedna je od najljepših palača u Gradu i jedna od rijetkih koja je nakon potresa 1667. godine uspjela sačuvati svoj izvorni izgled. Projekt za njenu gradnju izradio je Dubrovčanin Paskoje Miličević, a trijem i kiparski ukras zgrade braća Andrijići, korčulanski majstori. Kao i sve važnije palače tog vremena na istočnoj obali Jadrana, Sponza je kombinacija gotičkog i renesansnog sloga. U njoj je u vrijeme Republike bio smješten carinski ured i skladišta, državna kovnica novca, banka, državna blagajna i riznica te oružana. Glavni natpis na luku atrija na kojem je nekad visjela vaga ističe točnost dubrovačkih mjera i strogost načela kojim su se dubrovački trgovci rukovodili: FALLERE NOSTRA VETANT; ET FALLI PONDERA: MEQVE PONDERO CVM MERCES: PONDERA IPSE DEVS. (Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog.). U velikoj dvorani na prvom katu palače sastajala se Akademija složnih, koju je u drugoj polovici XVI. stoljeća osnovala skupina dubrovačkih pjesnika. Danas se u Sponzi nalazi Povijesni arhiv, po bogatstvu i raznovrsnosti građe (7000 svezaka rukopisa i oko 100.000 pojedinačnih rukopisa), jedan od najbogatijih u Europi. U Dubrovačkom arhivu sačuvani su gotovo svi dokumenti koji obuhvaćaju razdoblje od XII. stoljeća do pada Republike. Najstariji dokument je iz 1022. godine, a osobito je zanimljiv Dubrovački statut iz 1272. godine. U prizemlju Sponze uređena je i Spomen-soba branitelja Dubrovnika stradalih u Domovinskom ratu 1991.-1995. godine.

KNEŽEV DVOR, spomenik profane reprezentativne arhitekture, podignut je u prvoj polovici XV. stoljeća na mjestu stare kneževe rezidencije koju je eksplozija baruta 1435. godine jako oštetila. Danas je to gotičko-renesansna palača sa skladno uklopljenim baroknim intervencijama. Osim kneževa kabineta i njegovih privatnih odaja za vrijeme jednomjesečnog mandata, u palači je bilo i sjedište Malog vijeća te dvorane za primanja i audijencije. U sklopu Kneževog dvora nalazile su se i prostorije državne administracije (tajništvo, notarijat, katastar) kao i oružana i skladište baruta te prostori za stražu i tamnice. Iz prostora Dvora ulazilo se u palaču Velikog vijeća nad čijim se ulaznim vratima i danas čita natpis: OBLITI PRIVATORUM, PUBLICA CURATE (zaboravite privatno, bavite se državnim). Od 1950. godine u prostorijama Kneževog dvora smješten je Kulturno-povijesni muzej. Kako bi se što vjernije prikazao izvorni ugođaj prostora, većina dvorana namještena je ambijentalno (Rokoko dvorana, Dvorana Luj XVI., Knežev kabinet, Glazbena dvorana…). Osim stilskog namještaja, tu su i brojni portreti i grbovi dubrovačke vlastele, slike starih majstora, vaze, lukjernali, satovi, glazbeni instrumenti, numizmatička zbirka, primjerci originalnih dubrovačkih mjera, državni pečatnjaci Republike, zbirka oružja te inventar državne ljekarne “Domus Christi” osnovane 1420. godine. U prizemlju Dvora mogu se vidjeti i zatvori te rekonstrukcija sudnice s portretima istaknutih Dubrovčana, pisaca, pjesnika, prirodoslovaca, fizičara i političara. U atriju Kneževog dvora, koji je zbog iznimne akustike i ljepote cjelokupnog ambijenta, idealno mjesto za mnoga glazbeno-scenska zbivanja, nalazi se spomenik Mihu Pracatu, pomorcu, trgovcu i brodovlasniku s otoka Lopuda, pučaninu koji je svoj veliki imetak oporučno ostavio Gradu.

ŽITNICA RUPE nalazi se u najstarijem dijelu Dubrovnika, u predjelu zvanom Sv. Marija, a i danas podsjeća na osobitu brigu koja se u Dubrovniku vodila o čuvanju zaliha žita. Ovo monumentalno zdanje građeno je u renesansnom slogu od 1542. do 1590. godine i sačuvano je u izvornom obliku, s potpuno autentičnim sustavom pohrane žita. Nazvano je Rupe po 15 velikih suhih bunara izdubljenih u živoj stijeni koji su služili kao spremnici žita. U Rupama je danas smješten Etnografski muzej u kojem je prikazano tradicionalno gospodarstvo dubrovačkog kraja, njegova pučka arhitektura kao i tekstilno i narodno rukotvorstvo.